Odvjetnik Josip Vukadin,odvjetnik iz Zagreba
MJENICA U SUDSKOJ PRAKSI

"Vrhovni sud Hrvatske sljednik je Banskog stola odnosno Stola sedmorice..."
Sa stranice Vrhovnog suda Republike Hrvatske www.vsrh.hr

U Hrvatskoj rijetko koji institut može biti promatran kroz sudsku praksu i pravnu teoriju kontinuirano u zadnjih 70 godina kao što je slučaj sa mjenicom. Stabilnost propisa o mjenici počiva na obvezi koja slijedi iz ženevske Konvencije o jedinstvenom zakonu o mjenici iz 1930. da se nacionalni zakoni usklade sa Loi uniform concernant la lettre de change et le billet à ordre ( dalje Uniformnim zakonom) koji je tada usvojen.Narodna skupšina Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca 1928. usvojila je Mjenični zakon ( dalje MZ 28) imajuću u vidu nacrt,koji je razmatran prije I.Svjetskog rata u Hagu,a Konvenciju ratificirala 1935 (Službene novine 24-IV-1935), što je temeljem pravnog sljedstva obvezivalo novu Jugoslaviju, a obvezuje iz istog razloga i Republiku Hrvatsku.

Tekst tog zakona važio je do 1946 kao pravno pravilo po Zakonu o nevažnosti pravnih pripisa donesenih prije 6.4.1946 i za vrijeme neprijateljske okupacije ,Sl.list FNRJ 86/46 dok nije Narodna skupština FNR Jugoslavije 1946. usvojila Zakon o mjenici (dalje ZM 46), koji je objavljen u Sl.listu FNRJ 104 /46. Zakon je mijenjan Sl.list SFRJ 16/65, Sl.list SFRJ 54/1970 i Sl.list SFRJ 57/ 1989. ZM 46 je Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni , NN 51/93.prihvatio i Sabor RH,da bi u skoro istom tekstu bio usvojen Zakon o mjenici NN 74/94.
Izuzmemo li odredbe o kamati , nadležnosti ,mjenici male vrijednosti i eskontnoj proviziji, razlika između Mjeničnog zakona iz 1928 i teksta Zakona o mjenici iz 1946 su slijedeće:
U čl.1 MZ 28 propisivao je da je indosament na donosioca ništavan,dok je ZM 46 propisivao da on vrijedi kao bjanko indosament.
Čl. 16 st 1. ZM 46 dolozno postupanje na štetu dužnika pri stjecanju mjenice, zamjenio je formulaciju «postupanje s lukavstvom,» iz MZ 28,što znači isto.
Za razliku od MZ 28,koji o tome nema nikakvih propisa, za mjenice po viđenju propisano je ZM 46 da se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana kad je izdana,osim ako tasant nije odredio drugi rok,koji pak indosant može skratiti.
Rok za podnošenje mjenice po viđenju na akcept je 1 g po čl.22 ZM 46,a po MZ 28 je bio 6 mj.što je bilo usklađenje sa Uniformnim zaknom.
U čl.42 ZM 46 je osim stečaja propisao i likvidaciju nad trasantom kao razlog za regres mjenične svote mjenice,koja sadrži klauzulu zabrane podnošenja na akceptiranje.
U čl.45 ZM 46 traži da oslobođenje od protesta bude na mjenici napisano i potpisano.
Odgovornost za slučaj neopravdanog obogaćenja ZM 46 proširio je i na indosante.
Imajući u vidu izložene razike sudska praksa Stola sedmorice kao vrhovno sudište ,koji je pokrivao povijesne pokrajine Hrvatsku , Slavoniju i Dalmaciju od 1862 do propasti kraljevine Jugoslavije poučna je i korisna i danas. (* 1 )

Razlog više za uvid u tu praksu nalazim u tome što je zbog smanjenog mjeničnog poslovanja u socijalizmu i Zakona o osiguranju plaćanja između korisnika društvenih sredstava,koji je bio na snazi od 1975. do 1988, sudska praksa o mjenici,koja se temelji na Uniformnom zakonu vrlo oskudna. (*2)

Zbirke rješidaba Stola sedmorice izdavali su tajnici suda. Pregledao sam edicije s kojima raspolaže knjižnica Pravnog fakulteta u Zagrebuu izdanju Dr Josipa Rucnera,Dr Petra Strohala,Dr Klementa Puharića i Dr Alekse Vragovića.U ovom prikazu držat ću se numeracije zbirki,a ne presuda i rješenja,minimalno mjenjajući gramatičke arhaizme.

U rješidbi br.1101. iz 1928. odlučeno je da se potpis izdatnika mjenice ne može nalaziti bilo gdje na mjenici već samo na kraju njezinog teksta.Posljedica nedostatka takvog potpisa je ništava mjenica, jer ne sadrži bitan sastojak.

Osudom pod br. 191 iz 1933 odlučeno je :
"U slučaju ako se na mjenicu netko potpisao olovkom,pa netko drugi njegov potpis prevukao tintom, obveza ne postoji jer je potpis time uništen."

Pod brojem 102 rješeno je:
Ispunjenje mjenice.Izdatnik ovlašten je domicilirati mjenicu i bez ovlaštenja trasata ako nije protivno ugovoreno.

Rješidbom pod br.196 iz 1934. odlučeno je:
"Mjenica je protuugovorno ispunjena ako je rok dospjeća mjenice ispunjen na kasniji dan nego li je ugovoreno."
U konkretnom sporu imalac je mjenicu popunio umjesto sa 10.11. 1931. sa 12.11.1931. dva dana nakon datuma ugovorenog dospjeća mjenice i izgubio mjenična prava. Praksa proizvoljnog popunjavanja datuma dospjeća bjanko mjenice 1981.g.Načelim stanovištem na Zajedničkoj sjednici vrhovnih sudova Jugoslavije sa Saveznim sudom SFRJ ocjenjena je kao nedozvoljena povreda kogentnih propisa o zastari potraživanja v.PSP 19/120.U zauzimanju stava sudjelovali su Vrhovni sud Hrvatske i Viši privredni sud Hrvatske u skladu sa Zakonom o saveznom sudu, Sl.List SFRJ 21/74.

Dosljedno tome pod brojem 1103 lakonski je priopćen judikat :
Mjenica protuugovorno ispunjena ranijim danom dospjetka.Tužba,mada je podignuta po ugovorenom dospjeću,odbijena .

Presudom br. 193 iz 1934. odlučeno je :
Kod "potpune" mjenice naknadno ispunjenje mjesta platišta je neovlašteno ,čak i u slučaju kad na obrascu mjenice riječ "plaćanje" nije na mjenici bila precrtana.Imalac mjenice,koji ju je podnijeo na isplatu u mjestu,koje je neovlašteno naznačio,tamo je i protestirajući, izgubio je pravo na mjeničnu svotu.

S druge stane rješidbom pod br.194 iz 1934 odlučeno je :
Kod bjanko mjenice može imalac ispuniti mjenicu i po slobodnoj volji upisati mjesto plaćanja,ukoliko nije dokazano kakvo protivno utanačenje.

"Osudom" pod br.195 iz 1935 suđeno je:
"Protestom se ne prekida legitimacijski niz naleđa.Mjenica se može naleđiti i ustupiti i nakon podignutog protesta zbog neisplate.Građansko-pravni ustup mjenice nakon protesta zbog neisplate ovlašćuje ustupovnika na utuženje mjenice."

Presudom pod br.198 suđeno je da je imalac mjenice ovlašten istu ispuniti u pogledu dana izdanja i poslije smrti izdavaoca.
Razlog za ovu presudu glasi:
" Smrću izdatnika mjenice prije njeznog ispunjenja takva mjenica ne postaje nevaljanom,pa niti unošenjem kasnijeg dana izdanja mjenice,jer se ovaj i onako unaša prema materijalno pravnom stanju postojećem među strankama izvan mjenice,koje takvo ispunjenje opravdava."

Rješidbom pod br.199 iz 1934. odlučeno je :
"Nakon dospjelosti mjenice učinjeni protest zbog neprihvata ne oslobađa imaoca dužnosti predočenja mjenice na isplatu.Propust predočenja mjenice na isplatu kao i propust protesta zbog neisplate uzrokuje gubitak prava regresa protiv izdatnika i naleđnika ."
Imalac mjenice u konkretnom slučaju zakasnio je je sa zahtjevom za akcept jer ga je tražio na dan dospjeća.

Rješidbom pod br.200. iz 1934. Stol sedmorice presudio je da je ništava zaporka u vlastitoj mjenici ( dakle, ne trasiranoj, već vlastitoj ,op.J.V.) o obvezi podnošenja na akcept,a samo podnošenje tužbe nadomješta podnošenje mjenice a isplatu.

Presudom pod br.201 iz 1935. presuđeno je da u slučaju avala za akceptanta nije potreban protest mjenice kako bi se sačuvalo pravo protiv avaliste.
Tako je sudio i Vrhovni sud Hrvatske u presudi II-Rev 75/88 od 25.10.1988.

Presuda pod br.203.iz 1935.
U slučaju otvaranja stečaja nad akceptantom bjanko mjenice ovlašten je imalac mjenice ispuniti datum dospjeća s datumom stečaja ili danom faktične dopjelosti.

Rješidbom pod rednim brojem 657 zaključeno je:
"Ako su tužilac i tuženik u direktnom odnosu iz pravnog posla,koji je temelj mjenice,onda tuženik može tužiocu staviti i prigovore,koji se odnose na sam pravni posao."
Tako i Vrhovni sud Hrvatske u Načelnom stavu sa Saveznim sudom SFRJ PSP 19/120 , Okružni sud u Zagrebu Gž 8021/87 PSP 38/100,Privredni sud Hrvatske Pž 1305/46, PSP 252/47.

Presuda br.1048 iz 1933.

Na okolnost da mjenica nije zbog neisplate protestirana sud treba paziti po službenoj dužnosti,pa ne smije izdati pl.nalog.

Presuda pod br.1208 iz 1932.
"Jednostavno izručenje mjenice ne sadrži u sebu cesije; cesija je akt koji je potreban za nastanak mjenične obveze,jer dok mjenica ne pređe iz ruke potpisnika u ruke trećeg lica,dotle nema ni mjenične obveze.Niti u slučaju pravno valjane cesije ne može cesionar podizati ni mjenične ni građanske tužbe protiv cedenta na platež ustupljene tražbine,već on to može činiti samo proitiv cesusa,dok protiv cedenta ima cesionar samo pravo iz § -a 1397 o.g.z." (ovaj paragraf odgovara čl. 442 i 443 Zakona o obveznim odnosima,op.J.V.)

U Zagrebu, 23.12.2004. Josip Vukadin

__________________

(*1)
Dr Neda Engelsfild: "Povijest hrvatske države i prava razdoblje 18-20 stoljeća" str.135 Pravni fakultet Zagreb 1999.)
Za usporedbu,u Italiji,koja je također prihvatila Uniformni zakon pregled sudske prakse iz mjeničnog prava suca Giorgia Sforze od 1932 do 1970 broji 680 stranica.

(*2)
Ovim zakonom uvedena je trasirana mjenica obvezno avalirana od banke i domicilirana na SDK, državnu agenciju za platni prometu ,po kojoj su trasant i njegov avalist glavni dužnici .Kritika zakona i odstupanja od Uniformnog zakona kod Rastovčan-Luger-Katušić u "Vrijednosni papiri,mjenica i ček" "Informator" 1988 str.68,69 i 71.

Odvjetnik Josip Vukadin, odvjetnik iz Zagreba
MJENICA U SUDSKOJ PRAKSI

"Vrhovni sud Hrvatske sljednik je Banskog stola odnosno Stola sedmorice..."
Sa stranice Vrhovnog suda Republike Hrvatske www.vsrh.hr

U Hrvatskoj rijetko koji institut može biti promatran kroz sudsku praksu i pravnu teoriju kontinuirano u zadnjih 70 godina kao što je slučaj sa mjenicom. Stabilnost propisa o mjenici počiva na obvezi koja slijedi iz ženevske Konvencije o jedinstvenom zakonu o mjenici iz 1930. da se nacionalni zakoni usklade sa Loi uniform concernant la lettre de change et le billet à ordre ( dalje Uniformnim zakonom) koji je tada usvojen.Narodna skupšina Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca 1928. usvojila je Mjenični zakon ( dalje MZ 28) imajuću u vidu nacrt,koji je razmatran prije I.Svjetskog rata u Hagu,a Konvenciju ratificirala 1935 (Službene novine 24-IV-1935), što je temeljem pravnog sljedstva obvezivalo novu Jugoslaviju, a obvezuje iz istog razloga i Republiku Hrvatsku.

Tekst tog zakona važio je do 1946 kao pravno pravilo po Zakonu o nevažnosti pravnih pripisa donesenih prije 6.4.1946 i za vrijeme neprijateljske okupacije ,Sl.list FNRJ 86/46 dok nije Narodna skupština FNR Jugoslavije 1946. usvojila Zakon o mjenici (dalje ZM 46), koji je objavljen u Sl.listu FNRJ 104 /46. Zakon je mijenjan Sl.list SFRJ 16/65, Sl.list SFRJ 54/1970 i Sl.list SFRJ 57/ 1989. ZM 46 je Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni , NN 51/93.prihvatio i Sabor RH,da bi u skoro istom tekstu bio usvojen Zakon o mjenici NN 74/94.
Izuzmemo li odredbe o kamati , nadležnosti ,mjenici male vrijednosti i eskontnoj proviziji, razlika između Mjeničnog zakona iz 1928 i teksta Zakona o mjenici iz 1946 su slijedeće:
U čl.1 MZ 28 propisivao je da je indosament na donosioca ništavan,dok je ZM 46 propisivao da on vrijedi kao bjanko indosament.
Čl. 16 st 1. ZM 46 dolozno postupanje na štetu dužnika pri stjecanju mjenice, zamjenio je formulaciju «postupanje s lukavstvom,» iz MZ 28,što znači isto.
Za razliku od MZ 28,koji o tome nema nikakvih propisa, za mjenice po viđenju propisano je ZM 46 da se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana kad je izdana,osim ako tasant nije odredio drugi rok,koji pak indosant može skratiti.
Rok za podnošenje mjenice po viđenju na akcept je 1 g po čl.22 ZM 46,a po MZ 28 je bio 6 mj.što je bilo usklađenje sa Uniformnim zaknom.
U čl.42 ZM 46 je osim stečaja propisao i likvidaciju nad trasantom kao razlog za regres mjenične svote mjenice,koja sadrži klauzulu zabrane podnošenja na akceptiranje.
U čl.45 ZM 46 traži da oslobođenje od protesta bude na mjenici napisano i potpisano.
Odgovornost za slučaj neopravdanog obogaćenja ZM 46 proširio je i na indosante.
Imajući u vidu izložene razike sudska praksa Stola sedmorice kao vrhovno sudište ,koji je pokrivao povijesne pokrajine Hrvatsku , Slavoniju i Dalmaciju od 1862 do propasti kraljevine Jugoslavije poučna je i korisna i danas. (* 1 )

Razlog više za uvid u tu praksu nalazim u tome što je zbog smanjenog mjeničnog poslovanja u socijalizmu i Zakona o osiguranju plaćanja između korisnika društvenih sredstava,koji je bio na snazi od 1975. do 1988, sudska praksa o mjenici,koja se temelji na Uniformnom zakonu vrlo oskudna. (*2)

Zbirke rješidaba Stola sedmorice izdavali su tajnici suda. Pregledao sam edicije s kojima raspolaže knjižnica Pravnog fakulteta u Zagrebuu izdanju Dr Josipa Rucnera,Dr Petra Strohala,Dr Klementa Puharića i Dr Alekse Vragovića.U ovom prikazu držat ću se numeracije zbirki,a ne presuda i rješenja,minimalno mjenjajući gramatičke arhaizme.

U rješidbi br.1101. iz 1928. odlučeno je da se potpis izdatnika mjenice ne može nalaziti bilo gdje na mjenici već samo na kraju njezinog teksta.Posljedica nedostatka takvog potpisa je ništava mjenica, jer ne sadrži bitan sastojak.

Osudom pod br. 191 iz 1933 odlučeno je :
"U slučaju ako se na mjenicu netko potpisao olovkom,pa netko drugi njegov potpis prevukao tintom, obveza ne postoji jer je potpis time uništen."

Pod brojem 102 rješeno je:
Ispunjenje mjenice.Izdatnik ovlašten je domicilirati mjenicu i bez ovlaštenja trasata ako nije protivno ugovoreno.

Rješidbom pod br.196 iz 1934. odlučeno je:
"Mjenica je protuugovorno ispunjena ako je rok dospjeća mjenice ispunjen na kasniji dan nego li je ugovoreno."
U konkretnom sporu imalac je mjenicu popunio umjesto sa 10.11. 1931. sa 12.11.1931. dva dana nakon datuma ugovorenog dospjeća mjenice i izgubio mjenična prava. Praksa proizvoljnog popunjavanja datuma dospjeća bjanko mjenice 1981.g.Načelim stanovištem na Zajedničkoj sjednici vrhovnih sudova Jugoslavije sa Saveznim sudom SFRJ ocjenjena je kao nedozvoljena povreda kogentnih propisa o zastari potraživanja v.PSP 19/120.U zauzimanju stava sudjelovali su Vrhovni sud Hrvatske i Viši privredni sud Hrvatske u skladu sa Zakonom o saveznom sudu, Sl.List SFRJ 21/74.

Dosljedno tome pod brojem 1103 lakonski je priopćen judikat :
Mjenica protuugovorno ispunjena ranijim danom dospjetka.Tužba,mada je podignuta po ugovorenom dospjeću,odbijena .

Presudom br. 193 iz 1934. odlučeno je :
Kod "potpune" mjenice naknadno ispunjenje mjesta platišta je neovlašteno ,čak i u slučaju kad na obrascu mjenice riječ "plaćanje" nije na mjenici bila precrtana.Imalac mjenice,koji ju je podnijeo na isplatu u mjestu,koje je neovlašteno naznačio,tamo je i protestirajući, izgubio je pravo na mjeničnu svotu.

S druge stane rješidbom pod br.194 iz 1934 odlučeno je :
Kod bjanko mjenice može imalac ispuniti mjenicu i po slobodnoj volji upisati mjesto plaćanja,ukoliko nije dokazano kakvo protivno utanačenje.

"Osudom" pod br.195 iz 1935 suđeno je:
"Protestom se ne prekida legitimacijski niz naleđa.Mjenica se može naleđiti i ustupiti i nakon podignutog protesta zbog neisplate.Građansko-pravni ustup mjenice nakon protesta zbog neisplate ovlašćuje ustupovnika na utuženje mjenice."

Presudom pod br.198 suđeno je da je imalac mjenice ovlašten istu ispuniti u pogledu dana izdanja i poslije smrti izdavaoca.
Razlog za ovu presudu glasi:
" Smrću izdatnika mjenice prije njeznog ispunjenja takva mjenica ne postaje nevaljanom,pa niti unošenjem kasnijeg dana izdanja mjenice,jer se ovaj i onako unaša prema materijalno pravnom stanju postojećem među strankama izvan mjenice,koje takvo ispunjenje opravdava."

Rješidbom pod br.199 iz 1934. odlučeno je :
"Nakon dospjelosti mjenice učinjeni protest zbog neprihvata ne oslobađa imaoca dužnosti predočenja mjenice na isplatu.Propust predočenja mjenice na isplatu kao i propust protesta zbog neisplate uzrokuje gubitak prava regresa protiv izdatnika i naleđnika ."
Imalac mjenice u konkretnom slučaju zakasnio je je sa zahtjevom za akcept jer ga je tražio na dan dospjeća.

Rješidbom pod br.200. iz 1934. Stol sedmorice presudio je da je ništava zaporka u vlastitoj mjenici ( dakle, ne trasiranoj, već vlastitoj ,op.J.V.) o obvezi podnošenja na akcept,a samo podnošenje tužbe nadomješta podnošenje mjenice a isplatu.

Presudom pod br.201 iz 1935. presuđeno je da u slučaju avala za akceptanta nije potreban protest mjenice kako bi se sačuvalo pravo protiv avaliste.
Tako je sudio i Vrhovni sud Hrvatske u presudi II-Rev 75/88 od 25.10.1988.

Presuda pod br.203.iz 1935.
U slučaju otvaranja stečaja nad akceptantom bjanko mjenice ovlašten je imalac mjenice ispuniti datum dospjeća s datumom stečaja ili danom faktične dopjelosti.

Rješidbom pod rednim brojem 657 zaključeno je:
"Ako su tužilac i tuženik u direktnom odnosu iz pravnog posla,koji je temelj mjenice,onda tuženik može tužiocu staviti i prigovore,koji se odnose na sam pravni posao."
Tako i Vrhovni sud Hrvatske u Načelnom stavu sa Saveznim sudom SFRJ PSP 19/120 , Okružni sud u Zagrebu Gž 8021/87 PSP 38/100,Privredni sud Hrvatske Pž 1305/46, PSP 252/47.

Presuda br.1048 iz 1933.

Na okolnost da mjenica nije zbog neisplate protestirana sud treba paziti po službenoj dužnosti,pa ne smije izdati pl.nalog.

Presuda pod br.1208 iz 1932.
"Jednostavno izručenje mjenice ne sadrži u sebu cesije; cesija je akt koji je potreban za nastanak mjenične obveze,jer dok mjenica ne pređe iz ruke potpisnika u ruke trećeg lica,dotle nema ni mjenične obveze.Niti u slučaju pravno valjane cesije ne može cesionar podizati ni mjenične ni građanske tužbe protiv cedenta na platež ustupljene tražbine,već on to može činiti samo proitiv cesusa,dok protiv cedenta ima cesionar samo pravo iz § -a 1397 o.g.z." (ovaj paragraf odgovara čl. 442 i 443 Zakona o obveznim odnosima,op.J.V.)

U Zagrebu, 23.12.2004. Josip Vukadin

__________________

(*1)
Dr Neda Engelsfild: "Povijest hrvatske države i prava razdoblje 18-20 stoljeća" str.135 Pravni fakultet Zagreb 1999.)
Za usporedbu,u Italiji,koja je također prihvatila Uniformni zakon pregled sudske prakse iz mjeničnog prava suca Giorgia Sforze od 1932 do 1970 broji 680 stranica.

(*2)
Ovim zakonom uvedena je trasirana mjenica obvezno avalirana od banke i domicilirana na SDK, državnu agenciju za platni prometu ,po kojoj su trasant i njegov avalist glavni dužnici .Kritika zakona i odstupanja od Uniformnog zakona kod Rastovčan-Luger-Katušić u "Vrijednosni papiri,mjenica i ček" "Informator" 1988 str.68,69 i 71.